3 etape za dobro čitanje tj. pretvaranje tuđeg znanja u svoje 

Ciljevi 

Cilj čitanja jeste razvoj onih koji čitaju. To se ostvaruje tako što čitalac ulaže sve svoje intelektualne, iskustvene, čulne i emocionalne kapacitete kako bi rešio problem na koji je naišao književni junak. 

Zašto bi čitalac rešavao izmišljeni problem izmišljenog junaka, šta on ima s tim?

Književno delo uvlači čitaoca u svoj svet i omogućava mu da doživi empatiju i identifikuje se sa junakom. Tako, čitalac ima priliku da proživi jedno iskustvo, a da ne mora da ga doživi u stvarnosti, ili ako ga već doživi, da za njega bude spreman – a čovek voli da bude spreman. Ako ste Aska i tražite zeleniju travu, tj. bolje prilike u životu, pa zbog toga idete putevima kojima se ređe ide i koji su teško prohodni, velika je verovatnoća da ćete sresti nekog vuka. 

U ribolovu sam uvek bolje prolazio kad sam pecao na teško prohodnim delovima reke, gde ima dosta trnja i komaraca. Tu sam zaticao najkrupnije ribe. Sa betoniranih obala, načičkanih klupicama i lampionima, teško da nešto ozbiljno može da se ulovi. 

Na primer, naš junak iz pesme „Viša je gora od gore“ sreću traži na najvišoj planini, gde je večito sneg, mraz, trnje i grablje. Potraga za srećom i nije baš najudobniji posao, ali jeste večiti posao čoveka pa onda je to i najčešća tema književnosti. 

Dakle, problem potrage za srećom u književnom delu je u stvari problem onoga ko čita. Kako će ga rešiti? 

Prvi utisak, ili ljubav na prvi pogled 

Kada čitalac pročita tekst, pogleda neki film ili pozorišnu predstavu, on u svojoj svesti zabeleži neki utisak. Taj utisak je vrlo površan i konfuzan. Što je umetničko delo upečatljivije, to je gledalac, odnosno čitalac, zbunjeniji. 

Kada ga/je posle neko pita kako mu/joj se delo dopalo, odgovor će često biti sažet i neinformativan: sviđa mi se, ne sviđa mi se, ili nešto treće tek da se odgovori i da ne ispadne da se gubilo vreme dok se čitalo ili gledalo. 

Zbog toga, crtamo semafor na početku časa. Učenici biraju boju u skladu sa svojim utiskom. Zelena označava one kod kojih je delo ostavilo snažan pozitivan utisak i žele da o njemu razgovaraju kako bi raščistili brojne dileme i saznali nove stvari. Oni žele da pređu ulicu i nađu se na novoj strani svog čitalačkog i životnog iskustva. Crvenu boju biraju oni na koje je delo ostavilo snažan negativan utisak, pa ne žele da pređu ulicu. Osećaju strah od onoga što bi moglo da ih dočeka tamo. Žutu boju biraju oni koji nisu doživeli snažan utisak i nesigurni su šta da misle o delu pa se dvoume: da li da pređu na drugu stranu ulice iskustva ili ostanu tu gde već jesu. 

To je slično kao kada smo bili mali pa dobijemo novu igračku. Prvo smo oduševljeni i uplašeni, sa strahom je uzimamo da ne bismo nešto pokvarili i pitamo se kakvo će nam novo iskustvo ta igračka uneti u naš život. 

Tehnika semafora je dobra za brzo istraživanje prvog utiska i započinjanje razgovora o delu. Ljubav na prvi pogled je prilika za onu pravu ljubav, na drugi pogled. 

Analiza, ili ljubav na drugi pogled 

Ovde se već uključuje um. Počinje da postavlja pitanja, kao i vuk što je počeo da se čudii, posle prvog utiska kad je Aska zaigrala. Njegov prvi utisak je bilo iznenađenje. 

Analiza ili razmišljanje o delu podrazumeva njegovo raščlanjavanje na sastavne delove i detaljno razgledanje svakog elementa pojedinačno: pitamo se čemu služi taj deo, kako radi, sa čim je u vezi, šta bi se desilo da ga nema u celini zvanoj delo, da li bi to delo i dalje „radilo“? 

Obrati pažnju na glagol: razmišljati. On ima prefiks – raz. Ovaj prefiks se koristi za destruktivne radnje: razdvojiti, razvaliti, rasturiti. Raz-mišljanje je uvek neka vrsta nasilja koje sprovodimo nad onim o čemu mislimo. Rasturamo to na sastavne delove, ali uvek sa ciljem da od tih delova napravimo nešto novo. Stvaranju uvek prethodi uništavanje.

U ovoj fazi postavljam pitanja učenicima, izvodim ih zone komfora, stavljam u nove situacije, nekad neprijatne, gde treba da odgovore, da ne ispadnu naivni, nevešti, neznalice. Jer pitanja koja postavljam se ne tiču teksta, već njih i njihovih života. Niko ne voli da ispadne smešan u društvu, a odeljenje je uvek neko društvo koje s pažnjom prati šta ko kaže i uradi. 

Ako se vratimo na analogiju sa dobijanjem nove igračke, u ovoj fazi već želimo da je rasklopimo, da vidimo šta se nalazi unutra. Kakvi su stvarno točkovi autića koji smo dobili, šta se sve nalazi ispod haube i kako radi? Sve što možemo da rasklopimo, odvojimo, to ćemo i uraditi, sa pažnjom i strpljenjem jer znamo da kasnije to treba ponovo sklopiti. 

Ova faza nije tako prijatna kao prva jer je prati uznemirenost. Znamo da izlazimo iz zone komfora, da se susrećemo sa nečim novim što ne mora uvek dobro da se završi. 

Ovo je očigledno slično traganju za ciljem. Reč je o putovanju po nepoznatoj teritoriji, na kojoj nailazimo na probleme, ali ih nekako savladavamo u želji da stignemo do cilja. Ima i trnja i ogrebotina, ali na kraju puta je Trnova Ružica (Uspavana lepotica) koja čeka nas, svog princa na belom konju. 

Sinteza, ili „i živeli su srećno do kraja života“ 

U ovoj poslednjoj fazi čitanja, odnosno razvoja ličnosti, dolazi do spajanja delova u celinu. Uzimamo delove rastavljene celine i ponovo ih spajamo, onako kako je to uradio neki majstor pre nas. Tek u ovoj fazi shvatamo kako se pojedinačno analizirani delovi odnose jedan prema drugom i šta oni znače za celinu književnog dela, filma ili autića, svejedno. 

Osećamo zadovoljstvo prilikom spajanja jer smo uspešni u nečemu u čemu je bio uspešan pisac, režiser ili majstor koji je napravio autić. Postajemo kao majstor, lepo je biti majstor u svom poslu. Osećamo sigurnost koju donosi uspeh da smo sami nešto stvorili i da to radi svoj posao: književno delo koje donosi zadovoljstvo čitaocima, autić koji donosi zadovoljstvo detetu dok ga vozi. 

Učenici, čitaoci osećaju sada sigurnost, samostalnost, spremnost za situacije koje su u njemu opisane, bilo da o njima govore, bilo da ih prožive. Osećaju da su stekli novo iskustvo i da su sada zreliji. Osećaju da su se razvili za jednu stepenicu više.

Jer čitanje je razvoj, putovanje iz sadašnjeg stanja u novo stanje pri čemu savladavamo prepreke zvane problemi i tako postajemo sposobniji i zreliji.

Sad možemo ponovo da primenimo tehniku semafora i da se zapitamo koliko smo se promenili sada kada smo proživeli neki novi život, tako tuđi, a tako naš.

Koja je sad tvoja boja: zelena, žuta ili crvena? 

Podeli ovo:
error: Content is protected !!